Logo

LOŠINJSKA PLOVIDBA -­ HOLDING

dioničko društvo za pomorski prijevoz, brodogradnju i turizam

MALI LOŠINJ, Privlaka bb,  RIJEKA,  Splitska 2/4

E-mail: lp-holding@losinjplov.com.hr

Home       O nama       Prospekt       Izvješća     Skupštine

 

 

Lošinjska plovidba formirana je 1958. godine spajanjem bivših “Obalne plovidbe Rijeka” i “Lošinjske plovidbe Mali Lošinj”. Počela je s 38 malih drvenih brodova i otvarala redovne linije po Mediteranu, najprije za Grčku i Tursku, a zatim za Sjevernu Afriku brodom ČIKAT, kao i otvaranjem prve trajektne linije Cres – Rabac.

 

Godine 1973. započinje s ulaganjem u remont i 1974. u turizam. Tako je 10.05.1974. godine tvrtka Lošinjska plovidba za pomorski prijevoz robe i putnika, popravak brodova i turizam, sa solidarnom odgovornošću registrirana sa tri OOUR-a: OOUR Brodarstvo, OOUR Brodogradilište i OOUR Turizam s neograničenom supsidiarnom odgovornošću. Kroz vrijeme, propisi i ekonomski uvjeti mijenjaju formu društva, te se nakon privatizacije registrira dioničko društvo.

 

Nabavkom plutajućeg doka 1974. godine razvijaju se mogućnosti remonta brodova i Brodogradilište uspješno napreduje i potvrđuje svoju kvalitetu među domaćim i stranim brodarima. Godine 1995. kupljen je novi dok podisne moći 15.000 tona, što je uz ranije proširenje operativne obale ojačalo Brodogradilište.

 

Turistička djelatnost započela je radom s trajektom “Marina” te naknadno izgradnjom autokampa “Poljana”. Uslijedila su nova ulaganja, autokamp “Rapoća”, brodogradilište Nerezine, autokamp “Lopari”, zračna luka, Yachting Marina, restorani i agencije.

 

Od prvih početak rada s drvenim brodovima djelatnost brodarstva polako, ali učinkovito se razvija, nabavlja čelične brodove, sve većih kapaciteta, najčešće su to polovni brodovi. Novogradnji je bilo manje, prvi “Ilovik” 1961., zatim 1962. “Srakane”, itd.

Dugo godina glavno tržište Brodarstva je bila sjeverna Afrika iz nekoliko razloga. U prvom redu zbog veličine i kapaciteta brodova s kojima se raspolagalo te zbog podjele poslova na Mediteranu s drugim brodarima. Najveća tržišta bila su uvijek Libija, Alžir i Turska te je za ta odredišta Lošinjska plovidba imala zaposlenih 25 brodova.

Osim toga bitno je napomenuti da je u to vrijeme Lošinjska plovidba održavala liniju za Bliski istok. Na toj liniji bilo je stalno uposleno 5 – 6 brodova.

U periodu prije domovinskog rata Lošinjska plovidba imala je u svojoj floti cca 30 brodova i bilo je to razdoblje uspješnog linijskog poslovanja.

Početkom 90-ih, te poglavito izbijanjem domovinskog rata, situacija se za Lošinjsku plovidbu dramatično promijenila. Naime, Lošinjska plovidba ostala je bez, u to doba glavnih, domaćih tržišta, a istovremeno je i prijevoz u tranzitu preko domaćih luka potpuno stao.

Lošinjska plovidba je zbog navedenog razvoja situacije “preko noći” ostala bez većine poslova, te je primorana prodati stare brodove, a ostale brodove uposlila je u slobodnoj plovidbi.

Prvi bitan korak za savladavanje poslijeratne krize bilo je otvaranje “feeder servisa” 1998. godine, kojim servisom 2 – 3 broda redovno opslužuju luke Rijeku, Ploče, Bar, Gioia Tauro, Veneciju, Taranto, Malta i Kopar, do 2008.godine kada je servis zatvoren.

Slijedeći korak u traženju novih tržišta i poslova jest prelazak na “handy” i “handy max” brodove (28.000 – 42.000 DWT) kojima se plovi širom svijeta. Tako se prijevozom rasutih suhih tereta pronalazi nova budućnost, a radom i zalaganjem i mjesto na velikom svjetskom tržištu u oštroj međunarodnoj konkurenciji.